Mozak

Ginko (Gingko biloba)

Domovina ginka je Kina, odakle je u 18. stoljeću prenesen u Europu.

Ginko biloba se dobiva iz lista stabala ginka, a prvi interes prema medicinskim svojstvima datira prije 5000 godina u drevnoj Kini kada je iscjelitelj Chen Noung prvi opisao sposobnost ginko bilobe u liječenju bolesti srca i pluća, s napomenom da udisanje njegovih para može biti od koristi u liječenju astme i bronhitisa.

Danas je ginko biloba najčešće propisivan biljni pripravak u Njemačkoj te jedan od najčešće korištenih bezreceptnih biljnih lijekova u SAD. Godine 1964. jedna je njemačka farmaceutska kompanija razvila ekstrakt ginko bilobe pod imenom EGb i 761 i od tog trenutka provedeno je na stotine studija koje su proučavale njegov učinak na ljudsko zdravlje.

Ginkove sastavne komponente opsežno su proučavane u kontesktu učinka na kognitivne, fiziološke i psihološke posljedice neuroloških i vaskularnih stanja.

Konkretno, proučavan je učinak na sposobnost prisjećanja, vrijeme reakcije, pozornost, koncentraciju, psihomotorne funkcije, umor te brzinu. Također, ispitivan je učinak ginka bilobe na simptome Alzheimerove bolesti, demenciju povezanu sa starenjem, traumatsku ozljedu mozga, moždani udar, makularnu degeneraciju i sl.

Provedena istraživanja pružila su znanstvenu potvrdu opravdanosti primjene u liječenju bolesti srca i pluća te ukazala pozitivan učinak ginka bilobe na mozak. Vrijednost ginka leži u njegovoj sposobnosti poticanja cirkulacije prema mozgu i ekstremitetima. Povećanjem protoka krvi, gingko posljedično ima pozitivan učinak na cjelokupni vaskularni sustav te pomaže osigurati hranjive tvari mozgu, očima, ušima i srčanom mišiću.

Iako se rutinski koristi za poboljšanje pamćenja i cirkulacije, njegove blagodati su još dalekosežnije. Studije otkrivaju da ginko može utjecati na regulaciju gena kojii ima važnu ulogu u otpornosti na stres i antioksidativnoj zaštiti stanica te povećava aktivnost važnih zaštitnih gena u stanicama, prevenira regeneraciju mitohondrija te povećava životni vijek.

Značajno je poboljšanje vida korištenjem ginka te može i pozitivno uticati na oštećenje mrežnice oka. Olakšava i glavobolju, sinusitis i vrtoglavicu, a također može pomoći osloboditi od kroničnog zujanja u ušima, kao i problema s potencijom kod muškaraca

Istraživanja su pokazala kako ginko pokazuje izvrsne antioksidativne sposobnosti u poboljšanjima trombocita i živčanih funkcija, protoka krvi do živčanog sustava i mozga.

Istraživanja u Njemačkoj i Francuskoj su pokazala da ginko postiže značajne rezultate u liječenju Alzheimerove bolesti, cerebralne ateroskleroze, gluhoće, demencije, depresije, Raynaudovog sindroma, bolesti krvožilnog sustava...

Međutim, istraživanja su pokazala kako je najučinkovitiji u poboljšanju protoka krvi u rukama i nogama kao i u smanjenju kratkoročnog gubitka pamćenja.

Ginko također ima protuupalno djelovanje koje može biti korisno kod multiple skleroze kao i kod transplantacije organa.

Budući da liječnici jos nisu otkrili što uzrokuje Alzheimerovu bolest, ipak je sigurno da antioksidansi iz ginka pomažu usporiti uništavanje živaca što je jedan od značajnijih problema Alzeheimera, te zaustaviti oštećenja stanica, čime se usporava proces starenja.

Pomaže i kod Raynaudove bolesti (kojoj je uzrok pretjerana reakcija krvnih žila u rukama i nogama na niske temperature  ili stres) jer poboljšava krvotok i deblokira krv u krvnim žilama.

Jedan od uzroka Parkinsonove bolesti je nedostatak dopamina, što uzrokuje gubitak mišićne koordinacije. Ginko biloba povećanjem cirkulacije u mozgu može omogućiti slanje dopamina na područja gdje je on najpotrebniji.

Ostale bolesti za koje se najčešće preporučuje ginko su prevencija i moždani udar, oštećenje živaca, dijabetes, bolesti srca i pluća,  slaba cirkulacija, alergije, vrtoglavica, kratkoročni gubitak pamćenja, glavobolja, kohlearna gluhoća i mnoge druge.

‍

Ružmarin (Rosmarinus officinalis)

Još je od davnina ružmarin u narodu bio poznat kao biljka koja poboljšava pamćenje te pomaže kod trovanja i bolova u trbuhu.

Ružmarin čuva mozak i sprječava slabljenje njegovih funkcija.

Čak i sam miris te plemenite biljke može unaprijediti memoriju i rad mozga.

Brojna istraživanja su pokazala da su osobe koje su mirisale ružmarin unaprijedile moć koncentracije.

Ružmarin smanjuje razinu kortizola - hormona stresa, a uz to, pridonosi i osjećaju mira i opuštenosti.

On je jedan od najjačih prirodnih antioksidanata, koji štiti od djelovanja slobodnih radikala, te tako smanjuje rizik od raka, srčanih bolesti, prijevremenog starenja i problema s vidom.

Zahvaljujući svojim protuupalnim svojstvima i blagotvornom djelovanju na dišne organe, smanjuje simptome upale grla, prehlade ili gripe.

‍

Orah (Juglans regia)

Orah potječe iz Male Azije i Dalekog Istoka te budući da jezgra oraha izgledom asocira na mozak, smatrali su je hranom koja potiče rad mozga!

Jezgre oraha sadrže preko 50% masnih ulja, nezasićenih masnih kiselina, aminokiseline, bjelančevine 16%, ugljikohidrate 18%, mineralne soli, vitamin A, u manjim količinama vitamine C, E, B6, folnu kiselinu, cink, magnezij, kalij, natrijum, željezo, fosfor i kalcij. U orasima su nađeni i flavonoidi (tvari antioksidativnog djelovanja) koji pomažu u borbi protiv karcinoma i srčanih bolesti.

Otkriveno je da od svih orašastih plodova, orasi sadrže najveću razinu antioksidanata, gdje su se, osim po količini,  pokazali superiorniji i po jačini antioksidanata koje sadrže.

Zbog svog izgleda koji zaista podsječa na mozak, medicinari znaju reći da usjeci i bore ploda oraha izgledaju kao neo - korteks .

Plod ne podsjeća slučajno na mozak jer konzumiranje ploda oraha pomaže u razvoju više od tridesetak neurotransmitera za moždane funkcije. Naime, visoki udio omega-3 masnih kiselina u orahu čini ga izvrsnom hranom za mozak.

Istraživanja su pokazala da orah zbog visokog udjela antioksidansa ima i antikancerogeno djelovanje i smanjuje kronični oksidativni stres.

U jednoj američkoj studiji osobe su svaki dan konzumirale 13 grama oraha, nakon čega su mnogo uspješnije riješile kognitivne testove od osoba koje nisu jele orahe.

Osim toga, orah pomaže u regulaciji spavanja, jer posjeduje bioučinkoviti oblik hormona melatonina.

S obzirom na činjenicu da se udio malatonina sa starenjem smanjuje, svim osobama iznad 40 godina preporučuje se redovita konzumacija plodova oraha.

Orasi pomažu i kod smanjenja simptoma depresije, hiperaktivnosti i Alzheimerove bolesti.

Pozitivno utječe i na čvrstoću kostiju i jačanje strukture moždine kralježnice, snižava loš kolesterol.

Osim toga, plod oraha jača imunološki sustav, uravnotežuje tlak i pomaže funkciju jetre.

‍

Ljuta paprika (Capsicum annum)

Istraživanje provedeno u SAD-u na University of Vermont povezuje redovnu konzumaciju ljutih paprika s većim izgledima za duži život.

Uočeno smanjenje rizika za smrt u najvećoj mjeri odnosi se na reduciranje bolesti srca i moždanog udara, pokazuju rezultati provedeni na 16000 osoba objavljeni u stručnom časopisu PLoS ONE.

Tijekom promatranog razdoblja od gotovo 20 godina ispitanici koji su redovito konzumirali ljute paprike imali su prosječno 13 % manji rizik za smrt.

Znanstvenici vjeruju kako je ovakve rezultate moguće objasniti djelovanjem kapsaicina, sastojka odgovornog za okus i ljutinu paprika.

Po njihovim riječima, kapsaicin ima ulogu u reguliranju molekularnih i staničnih mehanizama povezanih s prevencijom gojaznosti i kontrolom cirkulacije krvi.

Uz kapsaicin, ljuta paprika sadrži i apeginin, sastojak koji pomaže u formiranju neurona i jača veze između moždanih stanica.

Brazilski znanstvenici kažu da apeginin, koji spada u grupu flavonoida, ima potencijal u liječenju bolesti poput šizofrenije, depresije i Alchajmerove.

Studija objavljena u stručnom časopisu "Advances in Regenerative Biology" prva pokazuje izravne pozitivne efekte apeginina na ljudske stanice.

Laboratorijski testovi su pokazali da ljudske matične stanice tretirane ovim spojem postaju neuroni poslije 25 dana i stvaraju jake sofisticirane veze.

‍

Iđirot (Acorus calamus)

Iđirot je višegodišnja biljka porijeklom iz jugoistočne Azije, u Europu su je donijeli Tatari. Kinezi su od davnina prepoznali moć i ljekovitost iđirota te su ga koristili u svakodnevnome liječenju bolesti, gdje se pokazao iznimno uspješnim i dobio naziv "produžitelj života".

U farmakološkim studijama dokazuju se njegova brojna povoljna svojstva.

Rizomi iđirota posjeduju antioksidativno, protuupalno, diuretsko, reumatsko, afrodizijsko djelovanje.

Koristi se kod liječenja neuroze, glavobolje, poboljšava učenje i pamćenje.

Osnovna materija koja čini iđirot je azaron, amforna polusmolasta tekućina, aromatičnog mirisa i gorkog okusa. Nalazi se u dva oblika, kao alfa i kao beta azaron. Alfa azaron je glavno sedativno jedinjenje korijena iđirota, dok je beta azaron glavni antioksidans i zaštitnik nervnog sistema.

Iđirot jača i umiruje živce te pomaže protiv nemira , nervoze i depresije. Ublažava bolove te pomaže kod neuralgije, išijasa, vratobolje i lumbaga.

Jača živce i mozak, osobito nakon moždanog udara.